Blacky je preživio život u mraku, gladi i nesigurnosti. Zbog toga danas ljude ne dočekuje predenjem, nego siktanjem i puhanjem. To je njegov način da kaže da se boji.

Vrlo je vokalan, a postoji i mogućnost da slabije čuje ili je potpuno gluh. Svijet koji ne može dobro čuti mogao bi ga često iznenaditi i dodatno pojačavati njegov osjećaj nesigurnosti.

Ipak, Blacky već pokazuje da do njega postoji put. Obožava tekuće poslastice i zbog njih će se usuditi približiti. Taj mali korak nekome možda ne izgleda posebno, ali za mačka koji je naučio da blizina znači opasnost, predstavlja veliku pobjedu.

Treba mu osoba koja njegovo puhanje neće shvatiti osobno. Netko tko će mu prilaziti polako, paziti da ga ne iznenadi i dopustiti mu da sam odredi udaljenost.

Blacky možda još ne zna tražiti nježnost. Zasad samo glasno upozorava svijet da mu nije siguran. Pravi dom mogao bi mu prvi put pokazati da više nema razloga braniti se.