Prošlog ljeta, dok su turisti uživali u suncu i moru na Lošinju, netko je primijetio i njih – dvije plahe sestrice koje su tiho tražile zaklon. Nisu vikale, nisu prilazile, samo su postojale u kutu svijeta, neprimjetne i nježne.

Srećom, netko ih je vidio. I od tada su na sigurnom, ali njihov put još nije gotov.

One su šarene, stvarno prekrasne – kao da je netko uzeo sve boje jeseni i ljeta i naslikao ih u dva mala krzna. Ali duše su im još uvijek oprezne. Plahost je dio njih – nisu mace za gužvu, buku, ni za male dječje ručice koje ne razumiju “ne još”.

Traže tih i miran dom, pun ljubavi i strpljenja. Dom u kojem ih neće požurivati, već dočekati s razumijevanjem. U kojem će možda jednom leći kraj čovjeka i napokon, bez straha, zatvoriti oči.

Ako imate veliko srce i vjeru u tihe pobjede, možda ste upravo vi ono što su čekale.

Zajedno su prošle puno, i zato žele ostati skupa. 🥰