Nala je danas na sigurnom, smještena s "cimerima" spašenima iz strašnog stana.

Vrlo je draga, ali život koji je poznavala učinio ju je nesigurnom i plahom. Još uvijek oprezno promatra ljude i treba vremena da shvati kako joj više nitko neće nauditi.

Najsigurnije se osjeća uz Dondu. Njihova bliskost podsjeća nas koliko životinjama znači imati nekoga poznatog pokraj sebe dok se cijeli njihov svijet mijenja. Bilo bi divno kada bi zajedno pronašli dom i nastavili pružati sigurnost jedno drugome, ali zajedničko udomljenje nije uvjet.

Nala neće odmah potrčati u nečije naručje. Njezino povjerenje dolazit će tiho: kroz ostajanje u istoj prostoriji, malo opušteniji pogled i svaki novi korak koji se nekome drugome možda čini malen.

Traži dom u kojem neće morati biti hrabra prije nego što bude spremna. Treba joj samo mir, vrijeme i osoba koja će ostati dovoljno dugo da joj dokaže kako sigurnost više nije samo privremena.